Gastroenterologija
Usluge za
Gastroenterologija je dio interne medicine koji se bavi dijagnostikom, prevencijom i liječenjem bolesti probavnog sustava. Neke od najčešći gastroenteroloških bolesti su: Gastroezofagelna refluksna bolest jednjaka – GERB, Ulcerozni kolitis I Crohnova bolest, žućni kamenci, čir na želucu, poremećaj u radu debelog crijeva, hemoroidi.
Probavni sustav sastoji se od: jednjaka, želuca, tankog i debelog crijeva, hepatobilijarnog sustava ‒ jetre, gušterače i žučnog sustava.
Gastroenterološki pregled izvodi specijalist gastroenterologije, uži specijalist interne medicine koji se bavi bolestima probavnog sustava.
POPIS USLUGA
gastroenterološki pregled
gastroskopija
kolonoskopija
rektoskopija
rektosigmoidoskopija
brzi ureaza test - Helicobacter Pylori
GASTROSKOPIJA
Ovo je vrlo pouzdana dijagnostička pretraga kojom se pomoću gastroskopa tj. specijalnog instrumenta u obliku tanke, savitljive glatke cijevi debljine oko 8 mm s rasvjetom na vrhu, detaljno pregledaju:
jednjak
želudac
dvanaesnik.
Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji višestruko se uvećavaju slike visoke razlučivosti na ekran monitora. Gastroskopija nam omogućava:
detaljnu analizu sluznice
sve vrste patoloških promjena.
Koristi se radi otkrivanja uzroka:
krvarenja
upale
tumora jednjaka, želuca i dvanaesnika.
Kome se preporučuje ova pretraga?
pacijentima koji osjećaju bol u gornjem dijelu trbuha
pacijentima s čestim mučninama
pacijentima s nagonom na povraćanje
pacijenti koji imaju žgaravicu
pacijenti koji teško gutaju
KOLONOSKOPIJA
Kolonoskopija je dijagnostička metoda pregleda cijelog debelog crijeva, od rektuma do spoja debelog i tankog crijeva. Instrument koji se koristi je savitljiva glatka cijev, promjera 1 centimetar, koja se uvodi u debelo crijevo kroz anus.
Zahvaljujući ovoj metodi, specijalist gastroenterolog može uočiti: upalne promjene, mjesto krvarenja, abnormalni rast, suženja lumena crijeva, mišićne spazme.
Radi se:
kad sumnjamo na rak debelog crijeva
kod upalnih bolesti
kod gastrointestinalnih krvarenja nepoznate etiologije
kao preventivna metoda kod osoba koje spadaju u rizičnu grupu za dobivanje raka debelog crijeva.
Preporučuje se:
pacijentima koji imaju nagle promjene ritma pražnjenja crijeva
pacijentima koje muči zatvor koji se izmjenjuje s proljevom
pacijentima s neobjašnjivim bolom u trbuhu
pacijentima s krvi u stolici ili nakon pražnjenja crijeva
pacijentima s polipima - odstranjuju se tijekom pregleda i šalju na analizu; kolonoskopsko odstranjivanje polipa je neoperativnim način sprječavanja razvoja raka debelog crijeva
pacijentima s rakom debelog crijeva u obitelji
mladim pacijentima kod sumnje na upalu crijevne bolesti
Kolonoskopija se preporučuje kao preventivni pregled iznad 50. godine života. Budući da se posljednjih godina bilježi porast tumora debelog crijeva u zrelijoj životnoj dobi, važno je napraviti kolonoskopiju.
Polipektomija
Polipektomija je bezbolan endoskopski ili kirurški zahvat kojim se odstranjuju polipi u sklopu kolonoskopije.
Sama tehnika izvedbe zahvata ovisi o:
lokalizaciji polipa
obliku polipa
veličini polipa.
REKTOSKOPIJA
Rektoskopija podrazumijeva pregled sluznice zadnjeg dijela debelog crijeva (rektuma) na dubini 20-25 centimetara. Znate li da se čak 80 % tumorskih tvorevina nalazi upravo u tom dijelu? Zato je jako važno da ovaj pregled naprave osobe koji imaju u obiteljskoj anamnezi slučajeve crijevnih polipa ili raka debelog crijeva.
Pretraga ima vrlo važnu ulogu u ranom otkrivanju zloćudnih stanica.
Napomena!
Preporučuje se osobama starijima od 45 godina kao redovita kontrola svake 2 godine.
Rektoskopija se radi kada:
pacijent ima krv u stolici
kod bolova pri defekaciji
kod dugotrajnih zatvora između kojih su kratki periodi proljeva
u slučaju upalne promjene perianalne regije
kod hemoroidalnih čvorova
kod pacijenata s polipima
kod raka debelog crijeva
u slučaju upalnih bolesti crijeva.
REKTOSIGMOIDOSKOPIJA
Rektosigmoidoskopija je svojevrsna kratka kolonoskopija tj. pregled završnog dijela debelog crijeva pomoću endoskopa - optičkog, savitljivog instrumenta koji nam omogućuje prikaz svih anatomskih struktura:
ravnog
zavojitog
silaznog dijela debelog crijeva u dužini 60-70 cm.
Radi se:
u slučaju sumnje na postojanje tumorskih i ostalih lezija u debelom crijevu
kod bolesnika starijih od 50 godina.
BRZI UREAZA TEST- HELICOBACTER PYLORI
Brzi ureaza test je dijagnostička pretraga kojom utvrđujemo postoji li ili ne bakterija Helicobacter pylori u bioptičkim uzorcima želučane sluznice.
Tijekom postupka gastroskopije gastroenterolog uzima komadić sluznice želuca za testiranje pomoću brzog testa ureaze (Rapid urease test = RUT).
Bakterijska ureaza (enzim H. pylori) u bioptičkom uzorku mijenja boju specijalnog medija na test traci. Na rezultate pretrage čeka se 30-60 minuta.
Radi se:
u slučaju dispeptičkih ili ulkusnih smetnji
bolova u gornjem trbuhu
žgaravice
nadimanja
slabosti
mučnine.
GASTROEZOFAGEALNA REFLUKSNA BOLEST JEDNJAKA – GERB
Gastroezofagealna refluksna bolest jednjaka (GERB) učestali je problem u općoj populaciji, a prezentira se vraćanjem (refluksom) želučanog sadržaja iz želuca u jednjak. Bolesnici ovu pojavu najčešće opisuju kao žgaravicu, a može se javiti i pečenje i/ili žarenje iza prsne kosti, mučnina, osjećaj gorčine u ustima, te pečenje jezika. Uz to, ponekad se javlja i regurgitacija, odnosno povrat želučanog sadržaja (hrane) u usnu šupljinu.
SIMPTOMI
Tegobe se obično pogoršavaju noću, odnosno pri saginjanju i ležanju, a popuštaju u uspravnom položaju. Povremeni refluks želučanog sadržaja u ljudi može biti i fiziološki fenomen koji je uzrokovan popuštanjem tzv. antirefluksne barijere. Barijeru sačinjavaju mišić koji se naziva donji sfinkter jednjaka i nalazi na spoju jednjaka sa želucem te okolni ligamenti. Kod zdravog čovjeka spoj između jednjaka i želuca je čvrsto zatvoren ili ima rijetka fiziološka opuštanja, dok se kod pojave GERB-a uslijed trajnog slabljenja barijere javljaju učestali simptomi refluksa.
Osim tipičnih simptoma vezanih uz jednjak i probavnu cijev, GERB se može prezentirati i tzv. ekstraezofagealnim manifestacijama, odnosno simptomima okolnih organa i struktura. Među tim simptomima najznačajniji je dugotrajni suhi kašalj, grlobolja i promuklost, odnosno simptomi od strane dišnog sustava, a uzrokovani su direktnim djelovanjem kiseline na faringolaringealne strukture odnosno mikroaspiracijom želučanog sadržaja u dišne puteve.
Težina simptoma GERB-a je različita te varira od blagih i povremenih pa sve do zabrinjavajućih, alarmantnih simptoma. Odluku o vrsti pretraga koje bolesnik treba obaviti, od kojih je najvažnija ezofagogastroduodenoskopija (skraćeno gastroskopija), donosi liječnik gastroenterolog u suradnji s liječnikom obiteljske medicine. Gastroskopiju je nužno učiniti u svih bolesnika s dugotrajnim smetnjama i tzv. alarmantnim simptomima. Alarmantni simptomi su otežano i bolno gutanje, povraćanje, gubitak na tjelesnoj težini, te patološki krvni nalazi, posebice anemija.
LIJEČENJE
Za bolesnike kod kojih se tegobe pojavljuju povremeno, a bolesnik nema alarmantne simptome dovoljno je tzv. empirijsko liječenje koje podrazumijeva uzimanje lijekova koji sprečavaju, djelomično ili u potpunosti, lučenje želučane kiseline. Sve bolesnike je potrebno podučiti o važnosti promjena životnih navika, što uključuje redovito uzimanje manjih obroka hrane, prestanak pušenja, prestanak konzumacije crne kave i alkohola, gubitak tjelesne težine ako je riječ o pretiloj osobi, podizanje uzglavlja noću te izbjegavanje odlaska na spavanje barem jedan sat nakon jela. U slučajevima kada tegobe perzistiraju unatoč promjeni životnih navika i primijenjenom empirijskom liječenju, odnosno u slučajevima prisutnih alarmantnih simptoma obavezno je uputiti bolesnika na endoskopski pregled jednjaka. Ovim pregledom vizualiziramo sluznicu, prema potrebi uzimamo materijale za patohistološku analizu te uočavamo eventualne druge patološke promjene. Ostale metode koje danas postoje u dijagnostici bolesti jednjaka su pH-metrija i manometrija jednjaka (tzv. funkcionalna dijagnostika) kojima se određuje kiselost sadržaja i tlakovi u jednjaku, te radiološko snimanje jednjaka koje se danas rjeđe rabi u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Ako je potrebno detaljnije prikazati okolne strukture u prsnom košu bolesnika se može uputiti na CT prsnog koša.
Lijekovi koji se danas najčešće upotrebljavaju u liječenju GERB-a su inhibitori protonske pumpe, odnosno lijekovi koji blokiraju lučenje želučane kiseline. O duljini trajanja liječenja, kao i o dozama lijekova koje će se upotrebljavati odlučuju liječnik obiteljske medicine i gastroenterolog u skladu s težinom bolesti.
ULCEROZNI KOLITIS I CROHNOVA BOLEST
U zemljama razvijenog svijeta bilježi se porast broja oboljelih od ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, posebno u mlađoj dobnoj populaciji. Upalne bolesti crijeva (engl. inflammatory bowel disease, IBD) predstavljaju kronične bolesti probavnog trakta u koje ubrajamo ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest te u oko 10% bolesnika nedeterminirani odnosno intermedijarni oblik upalne bolesti crijeva. Ove bolesti crijeva mogu se javiti već u najranijem djetinjstvu, mladenačkoj dobi ali i u bilo kojem periodu tijekom života tako da se danas susrećemo i s pojavom bolesti u starijoj životnoj dobi. Ipak poznato je da u pojavnosti bolesti postoji tzv. bimodalna incidencija, gdje je najčešća pojava bolesti u mladenaštvu ili oko 45. godine života.
Osnovna razlika između ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti jest u tome da ulcerozni kolitis anatomski zahvaća sluznicu rektuma i debelog crijeva te u nekim slučajevima i završni dio tankog crijeva (terminalni ileum) i ne zahvaća dublje slojeve stijenke crijeva. Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavnog trakta, od usta do anusa i karakterizirana je transmuralnošću upale tj. zahvaćanjem svih slojeva stijenke crijeva s posljedičnim mogućim stvaranjem gnojnih kanalića (fistula) prema okolnim strukturama (drugim crijevnim vijugama, vaginom, rektumom, strukturama mokraćnog sustava, kožom) uz diskontinuiranost upalnih promjena.
Upalne bolesti crijeva su u svojoj osnovi kronične, nepredvidivog su tijeka i neizlječive. Premda neizlječive, danas nam stoje na raspolaganju vrlo učinkoviti lijekovi za smirenje upalne aktivnosti ovih bolesti, te postizanje parcijalne ili kompletne remisije bolesti (smirenje simptoma, cijeljenje sluznice). Osnovni ciljevi u liječenju upalnih bolesti crijeva su uspostava remisije, povećanje kvalitete života bolesnika i sprječavanje mutilirajućih operativnih zahvata.
SIMPTOMI BOLESTI
Bolest se može prezentirati vrlo šarolikom kliničkom slikom, no ipak je to kod ulceroznog kolitisa najčešće pojava većeg broja proljevastih stolica dnevno, obično s primjesama krvi uz tenezme (grčevite nagone na stolicu), dok kod Crohnove bolesti uz proljeve s ili bez primjesa krvi bolesnici često opisuju i jače grčevite bolove u trbuhu. Složenosti kliničke slike pridružuje se činjenica da se ove bolesti mogu prezentirati i na drugim organima (tzv. izvancrijevne manifestacije bolesti), najčešće zglobovima, koži i očima.
DIJAGNOSTICIRANJE I LIJEČENJE UPALNIH BOLESTI CRIJEVA
Prilikom dijagnosticiranja upalnih bolesti crijeva vrlo je važno točno procijeniti stupanj aktivnosti i proširenosti bolesti. U tu svrhu u kliničkom radu koristimo se različitim klasifikacijama i indeksima bolesti (Montrealska klasifikacija za ocjenu proširenosti ulceroznog kolitisa, Truellova Witts kriteriji za procjenu kliničke aktivnosti bolesti, Bečka klasifikacija i montrealska revizija za ocjenu proširenosti Crohnove bolesti, indeks aktivnosti Crohnove bolesti - CDAI - Crohn’s Disease Activity Indeks itd.).
U dijagnostičkom postupku bolesnika obavezno je učiniti detaljnu laboratorijsku obradu putem vađenja krvi i analize urina, mikrobiološku analizu stolice, endoskopske pretrage gornjeg i donjeg probavnog trakta (ezofagogastroduodenoskopija, kolonoskopija), te evaluaciju statusa tankog crijeva (preporučljivo magnetska enterografija). U slučajevima hitnoće često je potrebno učiniti MSCT abdomena i zdjelice.
LIJEČENJE
Liječenje upalnih bolesti crijeva je vrlo kompleksno i za iskusnog liječnika, te zahtijeva individualan pristup. Osnovni princip liječenja kako ulceroznog kolitisa, tako i Crohnove bolesti je tzv. stupnjeviti pristup, koji podrazumijeva početak liječenja blažim lijekovima, te uz praćenje odgovora bolesnika na terapiju (laboratorijski, endoskopskim pretragama), prema potrebi uvođenje „jačih“ terapija. Upravo iz ovih razloga ovi bolesnici moraju biti redovito kontrolirani. Lijekovi prvog izbora u liječenju upalnih bolesti crijeva spadaju u skupinu aminosalicilata. Riječ je o mesalazinskim preparatima u različitim formama (tablete, klizme, čepići). Kod blažih i umjerenih formi bolesti često su ovi lijekovi dovoljni za postizanje smirenja bolesti. Ako bolesnik ima težu ataku bolesti, bilo kao prvu prezentaciju ili akutizaciju u bolesti koja traje određeno vrijeme, upotrebljavaju se sistemski kortikosteroidi u kraćim vremenskim intervalima. Ovi lijekovi mogu se dobivati u peroralnom obliku, a u težem slučaju i intravenozno u bolničkim uvjetima. Kod određenih formi Crohnove bolesti danas se propisuju kortikosteroidni lijekovi s topičkim (lokalnim) djelovanjem (budesonid). Sljedeći terapijski stupanj liječenja je primjena tiopurinskih lijekova. Tiopurinski lijekovi, prije svega azatioprin i metotreksat koriste se kao prva linija imunosupresivnog liječenja u obje bolesti s obzirom da lijekovi imaju potencijal cijeljenja i postizanja tzv. duboke remisije (klinička, endoskopska i histološka remisija bolesti). Ako bolesnici ne odgovore na terapiju imunosupresivima današnji stupnjeviti pristup nalaže uvođenje biološke terapije uz prethodni obavezan probir bolesnika za oportunističke infekcije. Riječ je o latentnim infekcijama koje nisu aktivne u imunokompetentnog bolesnika, no mogu buknuti prilikom uvođenja biološke terapije. U Republici Hrvatskoj danas od biološke terapije na raspolaganju imamo lijekove iz skupine antiTNF (anti tumor necrosis factor), infliksimab, adalimumab i golimumab, te novi lijek iz skupine anti-alfa4beta1 integrina, vedolizumab. Liječenje bolesnika s upalnim bolestima crijeva je složeno, navedeni lijekovi, iako rijetko mogu uzrokovati i ozbiljne nuspojave, radi čega liječenje ovih bolesnika mora biti strogo nadzirano od strane specijaliste gastroenterologa.
ŽUČNI KAMENCI
O žučnim kamencima običavamo nešto više pisati u predblagdansko vrijeme kada se okupljamo uz bogate blagdanske stolove i priuštimo si veći kalorijski unos, bez posebnog pridavanja pozornosti količini i kvaliteti namirnica koje unosimo u organizam. Česti gastroenterološki problem koji se javlja tih dana je „buđenje“ žučnih kamenaca provocirano težim i masnijim obrocima hrane.
FAQ
Gastroenterološki pregled
Gastroenterološki pregled
Kada je i zašto potreban gastroenterološki pregled?
Pregled specijalista gastroenterologa preporučuje se:
-svim ljudima kod kojih postoji sumnja na bolest probavnog sustava
-preventivno u pacijenata kod kojih su članovi obitelji bolovali od tumora probavnog sustava (osobito karcinoma debelog crijeva).
Simptomi i znakovi gastroenteroloških bolesti su mnogobrojni, a neki od najčešćih su:
• bolovi u trbuhu
• mučnina i povraćanje
• žgaravica
• otežano i bolno gutanje
• gubitak apetita i mršavljenje
• nadutost i učestali vjetrovi
• proljev
• konstipacija (zatvor)
• krv u stolici
• oticanje trbuha
• žutilo kože i bjeloočnica
• anemija (slabokrvnost)
• svrbež kože.
KAKO SE PRIPREMITI ZA GASTROENTEROLOŠKI PREGLED?
Za sam pregled gastroenterologa nije potrebna prethodna priprema.
Poželjno je da pacijent pripremi raniju medicinsku dokumentaciju, popis lijekova koje uzima te da ima napravljene osnovne laboratorijske nalaze (idealno KKS, PV/INR, AST, ALT, ALP, GGT, BIL.UK, GUK, ureja, kreatinin, CRP). Uvid u svu raniju medicinsku dokumentaciju i nalaze pomaže specijalistu gastroenterologu u postavljanju dijagnoze i liječenju pacijenta.
Dobra suradnja između pacijenta i gastroenterologa ključna je za dijagnozu i liječenje bolesti probavnog sustava.
Ako se uz pregled gastroenterologa planira učiniti i ultrazvuk trbuha i/ili gastroskopija, potrebno je doći natašte (ne konzumirati hranu i vodu 8 sati prije pretrage).
Za kolonoskopiju je potrebna posebna priprema.
Što se događa tijekom gastroenterološkog pregleda?
Pregled uključuje uzimanje anamneze, uvid u raniju medicinsku dokumentaciju (ako postoji), klinički pregled pacijenta te završno mišljenje.
Prvi pregled uobičajeno traje 30-60 minuta (ovisno o složenosti problematike vezane za pacijenta).
Kontrolni pregled obično traje kraće, do 30 minuta, jer je gastroenterolog već upoznat s problematikom vezanom za dotičnog pacijenta.
Gastroenterološki pregled podrazumijeva:
uvid u raniju medicinsku dokumentaciju: laboratorijski nalazi, nalazi slikovnih i endoskopskih pretraga
uzimanje anamnestičkih podataka: razgovor liječnika s pacijentom, čiji je cilj dobiti što detaljnije informacije o bolestima unutar obitelji, dosadašnjim bolestima, eventualnim operativnim zahvatima
detaljno informiranje liječnika o trenutačnim tegobama, apetitu, tjelesnoj masi, stolici, mokrenju, navikama, lijekovima koje pacijent uzima i eventualnim alergijama
detaljan klinički pregled pacijenta uz poseban osvrt na palpaciju i auskultaciju trbuha (Tijekom pregleda traži se eventualno postojanje određenih znakova bolesti probavnog sustava (žutica, anemija, uvećani limfni čvorovi, znakovi gubitka na tjelesnoj masi…), nakon čega pristupa detaljnom pregledu trbuha (auskultacijom i palpacijom). Sam pregled je obično bezbolan.)
završno mišljenje koje uključuje preporuku specifične terapije te potrebu za eventualnom dodatnom dijagnostičkom obradom koja uključuje:
laboratorijske nalaze, analizu stolice
slikovne metode: RTG, ultrazvuk abdomena, MSCT abdomena, MR abdomena
invazivnu endoskopsku obradu: gastroskopija, kolonoskopija
Treba li se prethodno pripremiti za pregled?
Za kolonoskopiju je potrebna prethodna priprema crijeva. Nekoliko dana prije pretrage potrebno je izbjegavati hranu bogatu vlaknima: cjelovite žitarice, voće, povrće i sjemenke. Umjesto toga, preporučuje se konzumirati lagane i lako probavljive namirnice.
Naši liječnici preporučuju:
žitarice bez dodanih vlakana
kuhanu piletinu/ribu
prozirne tekućine: voda, čaj, bistra juha, bistri voćni sokovi.
Čišćenje crijeva temeljni je dio pripreme za kolonoskopiju. Na taj se način uklanja stolica iz crijeva, što omogućuje dobru vizualizaciju lumena i sluznice crijeva prilikom pregleda. Dan ranije ili na dan kolonoskopije potrebno je provesti čišćenje crijeva sredstvom za čišćenje (purgativ) prema uputama liječnika. Tijekom pripreme važno je piti mnogo tekućine kako bi se izbjegla dehidracija.
Je li bolan kolonoskopski pregled?
Suprotno uvriježenom mišljenju, kolonoskopski pregled je za većinu pacijenata bezbolan. Naravno, pod pretpostavkom da ga izvodi stručan gastroenterolog endoskopičar. Pacijenti mogu prilikom pregleda osjetiti svojevrsnu nelagodu.
Biopsija kolona i polipektomija u potpunosti su bezbolne procedure.
Kolonoskopija može biti bolna kod malog postotka pacijenata. U tom je slučaju obično povezana s:
izmijenjenim anatomskim strukturama
intraabdominalnom patologijom
ranijim operativnim zahvatima u abdomenu (priraslicama).
Nakon postupka može se osjećati nadutost ili blaga nelagoda u abdomenu.
Koliko traje kolonoskopija?
Kako se provodi kolonoskopija?
Kao što smo već naveli, kolonoskopija je endoskopski postupak.
Kolonoskop sastavljen od:
fleksibilne cijevi
svjetla
kamere
upravljačkog dijela koji omogućuje liječniku pokretanje kolonoskopa u svim smjerovima.
S kolonoskopijom se započinje na lijevom boku s koljenima savijenim prema prsima. Liječnik potom pažljivo umeće kolonoskop kroz anus te ga provodi kroz debelo crijevo. Na suprotnom se kraju endoskopa nalazi upravljačka jedinica. Na zaslon se prenosi slika visoke rezolucije.
Upravo zahvaljujući visokoj rezoluciji mogu se primijetiti najmanji detalji i prve promjene.
Ako je potrebno, liječnik će zamoliti pacijenta da promijeni položaj, tj. da se legne na leđa ili desni bok. Endoskopski tehničar možda će za vrijeme pretrage lagano dlanom pritisnuti trbuh na određenom mjestu kako bi olakšao prolazak endoskopa. Kod sumnje na patološku promjenu liječnik će uzeti uzorke tkiva za biopsiju, odnosno patohistološku analizu.
Što su žučni kamenci i koliko su učestali u općoj populaciji?
Ako ste žena u reproduktivnoj dobi, starosti oko četrdeset godina i s prekomjernom tjelesnom težinom, onda ste prema svjetskoj literaturi idealan kandidat za nastanak žučnih kamenaca. Inače, žučni kamenci se vrlo učestalo javljaju u općoj populaciji, te je poznato da čak oko 10% ukupnog stanovništva, te više od 30% ljudi u dobi iznad 65 godina imaju ovaj problem. Riječ je o primarno benignoj patologiji s obzirom na to da žučni kamenci u mirovanju mogu biti prisutni u organizmu godinama i ne pričinjavati bolesniku nikakve poteškoće. No provocirani obrokom, ili nekim drugim stresom kojemu je organizam bio izložen, mogu dovesti do patoloških stanja kao što su upala žučnog mjehura uzrokovana žučnim kamencima (upala žučne vrećice, akutni kolecistitis), pomicanja žučnih kamenaca iz žučnog mjehura u žučne vodove koji time mogu biti začepljeni i dovesti do posljedične žutice (žutica uzrokovana otežanim odtokom žuči, opstrukcijski ikterus), te konačno i upalom gušterače koja je putem žučnih vodova povezana sa žučnim mjehurom (akutni bilijarni pankreatitis).
Osnovni biokemijski poremećaj koji je najčešći preduvjet za nastanak žučnih kamenaca jest stvaranje žuči prezasićene kolesterolom. Smanjena kontraktilnost žučnog mjehura koja se javlja u starijih ljudi također pridonosi nastanku i stvaranju žučnih kamenaca. S vremenom, ako stvaranje žuči prezasićene kolesterolom potraje, dolazi do stvaranja male jezgre budućeg kamenca, tzv. kolesterolskih kristala, oko čije jezgre taloženjem s vremenom nastaje kamenac. U kliničkoj praksi najčešće se susrećemo s kolesterolskim kamencima, premda postoje i druge vrste kamenaca kao što su pigmentni kamenci čiji je uzrok povećano izlučivanje žučnog pigmenta bilirubina, i orijentalni kamenci uzrokovani bakterijskom infekcijom ili infestacijom žuči.
Žučni kamenci se dijagnosticiraju ultrazvučnim pregledom, a ova pretraga ujedno predstavlja i zlatni standard za dijagnosticiranje i praćenje ovog problema. U razlikovanju bolova uzrokovanih žučnim kamencima (tzv. bilijarna kolika) od razvoja akutne upale žučnjaka pomoći će nam vađenje krvi i praćenje laboratorijskih parametara upale (leukociti, CRP).
Kako prepoznati da imate žučne kamence?
Veliko postotak bolesnika sa žučnim kamencima nema nikakve smetnje u onom periodu kada kažemo da kamenci „miruju“ u žučnjaku. Podražajni obrok, posebno masnijom hranom dovodi do pojačanog gibanja žučnjaka. Upravo ta mobilnost žučnog sadržaja zajedno s kamencima podražava stijenku žučnog mjehura, a može doći i do pomicanja obično sitnijih kamenaca u žučne vodove. Upravo ovi događaji proizvode kod bolesnika tegobe koje se manifestiraju prije svega bolovima pod desnim rebrenim lukom. Ovi bolovi mogu biti vrlo jakog intenziteta, bolesnici ih najčešće opisuju kao grčevite, vrlo jake, koji “ obaraju s nogu“, poput porođajnih i sl. Ovi bolovi također mogu biti praćeni povišenom tjelesnom tempreturom koja je obično znak nastanka upale žučnjaka, te mučninom i povraćanjem. Bolovi pojasastog karaktera, koji se šire pod oba rebrena luka i sijevaju u leđa znak su razvoja akutne upale gušterače. Ako imate ovakve tegobe obavezno se morate odmah javiti liječniku.
Kako danas liječimo žučne kamence?
Žučni kamenci mogu se izliječiti jedino operacijom. Ne postoje pripravci niti lijekovi koji mogu „otopiti“ kamence. Današnja standardna operacija kojom se vade kamenci jest laparoskopska operacija vađenja cijelog žučnog mjehura (kolecistektomija) koja predstavlja operaciju bez klasičnog velikog operativnog reza. Vrstu operacije (laparoskopska ili klasična) određuje kirurg, a laparoskopskoj operaciji kirurg se priklanja ako procijeni da će biti uspješna, odnosno to u najvećem broju slučajeva znači da je upala žučnjaka nekomplicirana. Ponekad operacija može započeti laparoskopskim putem a završiti klasičnim operativnim rezom. Danas su indikacije za operaciju žučnjaka simptomatska kolelitijaza (učestali bolovi pod desnim rebrenim lukom uzrokovani žučnim kamencima), akutni kolecistitis u roku od 72 sata od početka bolova odnosno prema procjeni kirurga, te bolesnici sa šećernom bolesti koji nemaju nikakve simptome a u kojih su dokazani žučni kamenci. Upravo ovi bolesnici skloni su razvoju upale žučnjaka koja nema nikakve ili minimalne simptome, odnosno može ostati neprepoznata i time predstavljaju populaciju povećanog rizika za nastanak komplikacija, prije svega akutne upale gušterače.
Broj centara s uslugom
Usluge za - Gastroenterologija
Gastroenterologija je dio interne medicine koji se bavi dijagnostikom, prevencijom i liječenjem bolesti probavnog sustava. Neke od najčešći gastroenteroloških bolesti su: Gastroezofagelna refluksna bolest jednjaka – GERB, Ulcerozni kolitis I Crohnova bolest, žućni kamenci, čir na želucu, poremećaj u radu debelog crijeva, hemoroidi.
Probavni sustav sastoji se od: jednjaka, želuca, tankog i debelog crijeva, hepatobilijarnog sustava ‒ jetre, gušterače i žučnog sustava.
Gastroenterološki pregled izvodi specijalist gastroenterologije, uži specijalist interne medicine koji se bavi bolestima probavnog sustava.
POPIS USLUGA
gastroenterološki pregled
gastroskopija
kolonoskopija
rektoskopija
rektosigmoidoskopija
brzi ureaza test - Helicobacter Pylori
GASTROSKOPIJA
Ovo je vrlo pouzdana dijagnostička pretraga kojom se pomoću gastroskopa tj. specijalnog instrumenta u obliku tanke, savitljive glatke cijevi debljine oko 8 mm s rasvjetom na vrhu, detaljno pregledaju:
jednjak
želudac
dvanaesnik.
Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji višestruko se uvećavaju slike visoke razlučivosti na ekran monitora. Gastroskopija nam omogućava:
detaljnu analizu sluznice
sve vrste patoloških promjena.
Koristi se radi otkrivanja uzroka:
krvarenja
upale
tumora jednjaka, želuca i dvanaesnika.
Kome se preporučuje ova pretraga?
pacijentima koji osjećaju bol u gornjem dijelu trbuha
pacijentima s čestim mučninama
pacijentima s nagonom na povraćanje
pacijenti koji imaju žgaravicu
pacijenti koji teško gutaju
KOLONOSKOPIJA
Kolonoskopija je dijagnostička metoda pregleda cijelog debelog crijeva, od rektuma do spoja debelog i tankog crijeva. Instrument koji se koristi je savitljiva glatka cijev, promjera 1 centimetar, koja se uvodi u debelo crijevo kroz anus.
Zahvaljujući ovoj metodi, specijalist gastroenterolog može uočiti: upalne promjene, mjesto krvarenja, abnormalni rast, suženja lumena crijeva, mišićne spazme.
Radi se:
kad sumnjamo na rak debelog crijeva
kod upalnih bolesti
kod gastrointestinalnih krvarenja nepoznate etiologije
kao preventivna metoda kod osoba koje spadaju u rizičnu grupu za dobivanje raka debelog crijeva.
Preporučuje se:
pacijentima koji imaju nagle promjene ritma pražnjenja crijeva
pacijentima koje muči zatvor koji se izmjenjuje s proljevom
pacijentima s neobjašnjivim bolom u trbuhu
pacijentima s krvi u stolici ili nakon pražnjenja crijeva
pacijentima s polipima - odstranjuju se tijekom pregleda i šalju na analizu; kolonoskopsko odstranjivanje polipa je neoperativnim način sprječavanja razvoja raka debelog crijeva
pacijentima s rakom debelog crijeva u obitelji
mladim pacijentima kod sumnje na upalu crijevne bolesti
Kolonoskopija se preporučuje kao preventivni pregled iznad 50. godine života. Budući da se posljednjih godina bilježi porast tumora debelog crijeva u zrelijoj životnoj dobi, važno je napraviti kolonoskopiju.
Polipektomija
Polipektomija je bezbolan endoskopski ili kirurški zahvat kojim se odstranjuju polipi u sklopu kolonoskopije.
Sama tehnika izvedbe zahvata ovisi o:
lokalizaciji polipa
obliku polipa
veličini polipa.
REKTOSKOPIJA
Rektoskopija podrazumijeva pregled sluznice zadnjeg dijela debelog crijeva (rektuma) na dubini 20-25 centimetara. Znate li da se čak 80 % tumorskih tvorevina nalazi upravo u tom dijelu? Zato je jako važno da ovaj pregled naprave osobe koji imaju u obiteljskoj anamnezi slučajeve crijevnih polipa ili raka debelog crijeva.
Pretraga ima vrlo važnu ulogu u ranom otkrivanju zloćudnih stanica.
Napomena!
Preporučuje se osobama starijima od 45 godina kao redovita kontrola svake 2 godine.
Rektoskopija se radi kada:
pacijent ima krv u stolici
kod bolova pri defekaciji
kod dugotrajnih zatvora između kojih su kratki periodi proljeva
u slučaju upalne promjene perianalne regije
kod hemoroidalnih čvorova
kod pacijenata s polipima
kod raka debelog crijeva
u slučaju upalnih bolesti crijeva.
REKTOSIGMOIDOSKOPIJA
Rektosigmoidoskopija je svojevrsna kratka kolonoskopija tj. pregled završnog dijela debelog crijeva pomoću endoskopa - optičkog, savitljivog instrumenta koji nam omogućuje prikaz svih anatomskih struktura:
ravnog
zavojitog
silaznog dijela debelog crijeva u dužini 60-70 cm.
Radi se:
u slučaju sumnje na postojanje tumorskih i ostalih lezija u debelom crijevu
kod bolesnika starijih od 50 godina.
BRZI UREAZA TEST- HELICOBACTER PYLORI
Brzi ureaza test je dijagnostička pretraga kojom utvrđujemo postoji li ili ne bakterija Helicobacter pylori u bioptičkim uzorcima želučane sluznice.
Tijekom postupka gastroskopije gastroenterolog uzima komadić sluznice želuca za testiranje pomoću brzog testa ureaze (Rapid urease test = RUT).
Bakterijska ureaza (enzim H. pylori) u bioptičkom uzorku mijenja boju specijalnog medija na test traci. Na rezultate pretrage čeka se 30-60 minuta.
Radi se:
u slučaju dispeptičkih ili ulkusnih smetnji
bolova u gornjem trbuhu
žgaravice
nadimanja
slabosti
mučnine.
GASTROEZOFAGEALNA REFLUKSNA BOLEST JEDNJAKA – GERB
Gastroezofagealna refluksna bolest jednjaka (GERB) učestali je problem u općoj populaciji, a prezentira se vraćanjem (refluksom) želučanog sadržaja iz želuca u jednjak. Bolesnici ovu pojavu najčešće opisuju kao žgaravicu, a može se javiti i pečenje i/ili žarenje iza prsne kosti, mučnina, osjećaj gorčine u ustima, te pečenje jezika. Uz to, ponekad se javlja i regurgitacija, odnosno povrat želučanog sadržaja (hrane) u usnu šupljinu.
SIMPTOMI
Tegobe se obično pogoršavaju noću, odnosno pri saginjanju i ležanju, a popuštaju u uspravnom položaju. Povremeni refluks želučanog sadržaja u ljudi može biti i fiziološki fenomen koji je uzrokovan popuštanjem tzv. antirefluksne barijere. Barijeru sačinjavaju mišić koji se naziva donji sfinkter jednjaka i nalazi na spoju jednjaka sa želucem te okolni ligamenti. Kod zdravog čovjeka spoj između jednjaka i želuca je čvrsto zatvoren ili ima rijetka fiziološka opuštanja, dok se kod pojave GERB-a uslijed trajnog slabljenja barijere javljaju učestali simptomi refluksa.
Osim tipičnih simptoma vezanih uz jednjak i probavnu cijev, GERB se može prezentirati i tzv. ekstraezofagealnim manifestacijama, odnosno simptomima okolnih organa i struktura. Među tim simptomima najznačajniji je dugotrajni suhi kašalj, grlobolja i promuklost, odnosno simptomi od strane dišnog sustava, a uzrokovani su direktnim djelovanjem kiseline na faringolaringealne strukture odnosno mikroaspiracijom želučanog sadržaja u dišne puteve.
Težina simptoma GERB-a je različita te varira od blagih i povremenih pa sve do zabrinjavajućih, alarmantnih simptoma. Odluku o vrsti pretraga koje bolesnik treba obaviti, od kojih je najvažnija ezofagogastroduodenoskopija (skraćeno gastroskopija), donosi liječnik gastroenterolog u suradnji s liječnikom obiteljske medicine. Gastroskopiju je nužno učiniti u svih bolesnika s dugotrajnim smetnjama i tzv. alarmantnim simptomima. Alarmantni simptomi su otežano i bolno gutanje, povraćanje, gubitak na tjelesnoj težini, te patološki krvni nalazi, posebice anemija.
LIJEČENJE
Za bolesnike kod kojih se tegobe pojavljuju povremeno, a bolesnik nema alarmantne simptome dovoljno je tzv. empirijsko liječenje koje podrazumijeva uzimanje lijekova koji sprečavaju, djelomično ili u potpunosti, lučenje želučane kiseline. Sve bolesnike je potrebno podučiti o važnosti promjena životnih navika, što uključuje redovito uzimanje manjih obroka hrane, prestanak pušenja, prestanak konzumacije crne kave i alkohola, gubitak tjelesne težine ako je riječ o pretiloj osobi, podizanje uzglavlja noću te izbjegavanje odlaska na spavanje barem jedan sat nakon jela. U slučajevima kada tegobe perzistiraju unatoč promjeni životnih navika i primijenjenom empirijskom liječenju, odnosno u slučajevima prisutnih alarmantnih simptoma obavezno je uputiti bolesnika na endoskopski pregled jednjaka. Ovim pregledom vizualiziramo sluznicu, prema potrebi uzimamo materijale za patohistološku analizu te uočavamo eventualne druge patološke promjene. Ostale metode koje danas postoje u dijagnostici bolesti jednjaka su pH-metrija i manometrija jednjaka (tzv. funkcionalna dijagnostika) kojima se određuje kiselost sadržaja i tlakovi u jednjaku, te radiološko snimanje jednjaka koje se danas rjeđe rabi u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Ako je potrebno detaljnije prikazati okolne strukture u prsnom košu bolesnika se može uputiti na CT prsnog koša.
Lijekovi koji se danas najčešće upotrebljavaju u liječenju GERB-a su inhibitori protonske pumpe, odnosno lijekovi koji blokiraju lučenje želučane kiseline. O duljini trajanja liječenja, kao i o dozama lijekova koje će se upotrebljavati odlučuju liječnik obiteljske medicine i gastroenterolog u skladu s težinom bolesti.
ULCEROZNI KOLITIS I CROHNOVA BOLEST
U zemljama razvijenog svijeta bilježi se porast broja oboljelih od ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, posebno u mlađoj dobnoj populaciji. Upalne bolesti crijeva (engl. inflammatory bowel disease, IBD) predstavljaju kronične bolesti probavnog trakta u koje ubrajamo ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest te u oko 10% bolesnika nedeterminirani odnosno intermedijarni oblik upalne bolesti crijeva. Ove bolesti crijeva mogu se javiti već u najranijem djetinjstvu, mladenačkoj dobi ali i u bilo kojem periodu tijekom života tako da se danas susrećemo i s pojavom bolesti u starijoj životnoj dobi. Ipak poznato je da u pojavnosti bolesti postoji tzv. bimodalna incidencija, gdje je najčešća pojava bolesti u mladenaštvu ili oko 45. godine života.
Osnovna razlika između ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti jest u tome da ulcerozni kolitis anatomski zahvaća sluznicu rektuma i debelog crijeva te u nekim slučajevima i završni dio tankog crijeva (terminalni ileum) i ne zahvaća dublje slojeve stijenke crijeva. Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavnog trakta, od usta do anusa i karakterizirana je transmuralnošću upale tj. zahvaćanjem svih slojeva stijenke crijeva s posljedičnim mogućim stvaranjem gnojnih kanalića (fistula) prema okolnim strukturama (drugim crijevnim vijugama, vaginom, rektumom, strukturama mokraćnog sustava, kožom) uz diskontinuiranost upalnih promjena.
Upalne bolesti crijeva su u svojoj osnovi kronične, nepredvidivog su tijeka i neizlječive. Premda neizlječive, danas nam stoje na raspolaganju vrlo učinkoviti lijekovi za smirenje upalne aktivnosti ovih bolesti, te postizanje parcijalne ili kompletne remisije bolesti (smirenje simptoma, cijeljenje sluznice). Osnovni ciljevi u liječenju upalnih bolesti crijeva su uspostava remisije, povećanje kvalitete života bolesnika i sprječavanje mutilirajućih operativnih zahvata.
SIMPTOMI BOLESTI
Bolest se može prezentirati vrlo šarolikom kliničkom slikom, no ipak je to kod ulceroznog kolitisa najčešće pojava većeg broja proljevastih stolica dnevno, obično s primjesama krvi uz tenezme (grčevite nagone na stolicu), dok kod Crohnove bolesti uz proljeve s ili bez primjesa krvi bolesnici često opisuju i jače grčevite bolove u trbuhu. Složenosti kliničke slike pridružuje se činjenica da se ove bolesti mogu prezentirati i na drugim organima (tzv. izvancrijevne manifestacije bolesti), najčešće zglobovima, koži i očima.
DIJAGNOSTICIRANJE I LIJEČENJE UPALNIH BOLESTI CRIJEVA
Prilikom dijagnosticiranja upalnih bolesti crijeva vrlo je važno točno procijeniti stupanj aktivnosti i proširenosti bolesti. U tu svrhu u kliničkom radu koristimo se različitim klasifikacijama i indeksima bolesti (Montrealska klasifikacija za ocjenu proširenosti ulceroznog kolitisa, Truellova Witts kriteriji za procjenu kliničke aktivnosti bolesti, Bečka klasifikacija i montrealska revizija za ocjenu proširenosti Crohnove bolesti, indeks aktivnosti Crohnove bolesti - CDAI - Crohn’s Disease Activity Indeks itd.).
U dijagnostičkom postupku bolesnika obavezno je učiniti detaljnu laboratorijsku obradu putem vađenja krvi i analize urina, mikrobiološku analizu stolice, endoskopske pretrage gornjeg i donjeg probavnog trakta (ezofagogastroduodenoskopija, kolonoskopija), te evaluaciju statusa tankog crijeva (preporučljivo magnetska enterografija). U slučajevima hitnoće često je potrebno učiniti MSCT abdomena i zdjelice.
LIJEČENJE
Liječenje upalnih bolesti crijeva je vrlo kompleksno i za iskusnog liječnika, te zahtijeva individualan pristup. Osnovni princip liječenja kako ulceroznog kolitisa, tako i Crohnove bolesti je tzv. stupnjeviti pristup, koji podrazumijeva početak liječenja blažim lijekovima, te uz praćenje odgovora bolesnika na terapiju (laboratorijski, endoskopskim pretragama), prema potrebi uvođenje „jačih“ terapija. Upravo iz ovih razloga ovi bolesnici moraju biti redovito kontrolirani. Lijekovi prvog izbora u liječenju upalnih bolesti crijeva spadaju u skupinu aminosalicilata. Riječ je o mesalazinskim preparatima u različitim formama (tablete, klizme, čepići). Kod blažih i umjerenih formi bolesti često su ovi lijekovi dovoljni za postizanje smirenja bolesti. Ako bolesnik ima težu ataku bolesti, bilo kao prvu prezentaciju ili akutizaciju u bolesti koja traje određeno vrijeme, upotrebljavaju se sistemski kortikosteroidi u kraćim vremenskim intervalima. Ovi lijekovi mogu se dobivati u peroralnom obliku, a u težem slučaju i intravenozno u bolničkim uvjetima. Kod određenih formi Crohnove bolesti danas se propisuju kortikosteroidni lijekovi s topičkim (lokalnim) djelovanjem (budesonid). Sljedeći terapijski stupanj liječenja je primjena tiopurinskih lijekova. Tiopurinski lijekovi, prije svega azatioprin i metotreksat koriste se kao prva linija imunosupresivnog liječenja u obje bolesti s obzirom da lijekovi imaju potencijal cijeljenja i postizanja tzv. duboke remisije (klinička, endoskopska i histološka remisija bolesti). Ako bolesnici ne odgovore na terapiju imunosupresivima današnji stupnjeviti pristup nalaže uvođenje biološke terapije uz prethodni obavezan probir bolesnika za oportunističke infekcije. Riječ je o latentnim infekcijama koje nisu aktivne u imunokompetentnog bolesnika, no mogu buknuti prilikom uvođenja biološke terapije. U Republici Hrvatskoj danas od biološke terapije na raspolaganju imamo lijekove iz skupine antiTNF (anti tumor necrosis factor), infliksimab, adalimumab i golimumab, te novi lijek iz skupine anti-alfa4beta1 integrina, vedolizumab. Liječenje bolesnika s upalnim bolestima crijeva je složeno, navedeni lijekovi, iako rijetko mogu uzrokovati i ozbiljne nuspojave, radi čega liječenje ovih bolesnika mora biti strogo nadzirano od strane specijaliste gastroenterologa.
ŽUČNI KAMENCI
O žučnim kamencima običavamo nešto više pisati u predblagdansko vrijeme kada se okupljamo uz bogate blagdanske stolove i priuštimo si veći kalorijski unos, bez posebnog pridavanja pozornosti količini i kvaliteti namirnica koje unosimo u organizam. Česti gastroenterološki problem koji se javlja tih dana je „buđenje“ žučnih kamenaca provocirano težim i masnijim obrocima hrane.